Da danas ponovno krećem u dohranu svoje bebe, prvo ne bih kupila ni jednu žličicu.

Ne bih kupila silikonski tanjurić.

Ne bih kupila kalupe za kašice.

Ne bih satima uspoređivala hranilice.

Ma mislim, bih... ali to nije prva stvar koji bih si osigurala.

 

Prvo bih napravila jednu sasvim drugu stvar.

Pronašla bih jedan pouzdan izvor informacija kojem vjerujem. Jer danas znam ono što tada nisam znala.

Najveći problem na početku dohrane nije nedostatak informacija.

Problem je njihov višak.

 

Kad sam se pripremala za dohranu, bila sam uvjerena da sam spremna.

 

Ja? Ja sam doslovno udahnula internet.

Kupila sam knjige. Pročitala smjernice. Slušala podcaste. Pridružila se grupama. Platila članstvo štajaznamgdje.  🤓

Kupila žličice, tanjuriće, kalupe…

Ma čuda, moja ti. Čuda.

A onda…

 

BAM!

Na sistematskom pregledu pedijatrica mi je rekla:

“Beba je velika. Vaše mlijeko više nije dovoljno. Trebali ste već krenuti s dohranom. Krenite s rižinim pahuljicama.”

Blink. Blink. Samo sam treptala. 👀 Toliko je nelogičnih stvari izgovorila odjednom...

 

Ali… pročitala sam drugačije.

Još nije sjedila. Nije pokazivala znakove spremnosti. Svjetske smjernice govorile su nešto drugo.

Ali ovo je liječnica. Pa valjda zna bolje od mene? (spoiler alert: ne nužno 😄)

I tu nije bio kraj.

 

Odjednom su krenuli svi.

 

“Jeste već krenuli?” “Zašto još niste?” “Nemoj slučajno s tim komadima.”

“Pa zadavit će se.” “A što ćeš prvo dati?” “Mi smo vama davali…” "Ma nećeš valjda mučit to dijete!"

Od one štreberski pripremljene žene nastalo je potpuno rasulo. 😩

Ne zato što nisam imala dovoljno informacija.

Nego zato što sam ih odjednom imala previše.

I bile su potpuno različite.

  

Što je ispravno? 

Kome vjerovati? 

Pedijatrici?

Internetu?

Prijateljici?

Svekrvi?

Vlastitom osjećaju?

Koju posluku porati? Kome? 😅

 

Da danas ponovno krećem u dohranu, napravila bih nešto sasvim drugačije.

Ne bih pokušavala prikupiti još više informacija.

Tražila bih manje. Ali kvalitetnije.

Pronašla bih jednu osobu kojoj vjerujem. Jedan glas.

Miran. Dosljedan. Stručan.

Nekoga kome mogu poslati poruku kad me uhvati panika oko sasvim običnog pitanja.

Jer vjeruj mi… Takvih pitanja bude. Puno!

 

Što ponuditi prvo?

Što ako pljune hranu?

Je li normalno da okrene glavu?

Jesam li zakasnila?

Radim li nešto pogrešno?

 

U jednom trenutku shvatiš da se pitaš stvari koje ti nikada ne bi pale na pamet.

I znaš što? To je sasvim normalno. Nisi jedina. I nisi loša mama.

Početak dohrane gotovo uvijek izgleda puno neurednije nego što izgleda na Instagramu. 

 

Upravo zato želim napisati ovaj serijal.

Ne zato da dobiješ još jednu hrpu informacija.

Nego da ih napokon posložiš.

Korak po korak. Bez panike. Bez osuđivanja.

Bez osjećaja da svaki dan moraš otvarati pet različitih članaka i tražiti odgovor.

Krenut ćemo od samog početka.

Kako znati da je beba uopće spremna za dohranu?    https://bellybliss.com.hr/blog/kada-krenuti-s-dohranom

Jer vjerujem da dobra prehrana ne počinje prvom žličicom.

Počinje onog trenutka kad mama ponovno počne vjerovati da može donijeti dobru odluku.

 

Ako postoji pitanje o dohrani na koje želiš da odgovorim u ovom serijalu, napiši ga u komentarima ili mi pošalji poruku.

Možda će upravo ono postati tema sljedećeg članka.