Kod mene ne moraš biti savršena klijentica. Samo iskrena.

Ljudi mi često ispričaju stvari koje nisu planirali ispričati.

Ne znam točno zašto, ali događa se stalno.

I traje godinama.

Čak i u situacijama kada je sve postavljeno za “kratak susret”. Slušalice u ušima, knjiga u rukama, jasan znak da osoba želi mir.

Prije petnaestak godina putovala sam autobusom iz Zagreba kući, u Slavoniju, za Božić. Sjela sam, stavila slušalice i otvorila knjigu. Nisam bila baš za razgovor.

Pokraj mene je sjeo mladić i krenuo s kratkim pitanjima. U jednom trenutku, iz tih “usputnih” rečenica nastala je priča koja se ne zaboravlja.

Ispričao mi je kako je bio ovisnik o heroinu, kako je radio u interventnoj policiji dok je bio ovisnik, kako je odlučio oduzeti si život i kako danas radi u sustavu pomoći ljudima koji prolaze ovisnost.

To nije jedina takva priča koju sam čula u sličnim situacijama.

S vremenom sam primijetila obrazac.

Ljudi se u mojoj blizini često opuste brže nego što planiraju. Ne zato što postavljam pitanja koja “trebaju otvoriti”, nego zato što nema pritiska da se nešto sakrije ili uljepša. Jer nema osude, nema mudrovanja...

Danas razumijem da to nije slučajnost.

To je prostor u kojem se ljudi osjećaju sigurno.

 

I isto se događa u mom radu s klijenticama.

Na početku razgovora vrlo često postoji jedna tiha potreba - da se ostavi dobar dojam.

Da se kaže “ne jedem baš toliko slatkog”, “ovo je bio izniman tjedan”, “inače je sve pod kontrolom”.

Razumijem to. Potpuno.

Većina ljudi je navikla da se prehrana promatra kroz brojke, pravila i procjene.

Ali nutricionističko savjetovanje ne može početi od idealne verzije tebe.

Počinje od stvarne.

 

Ne mogu raditi s verzijom koja pokušava izgledati “dobro”.

Ne da je nešto loše u toj verziji ili s tom željom. Jednostavno nije istinita.

Mogu raditi s verzijom koja kaže kako stvarno izgleda njezin dan.

Kako izgleda doručak kad nemaš vremena.

Kako izgleda tjedan kad je stres visok.

Kako izgleda prehrana u trudnoći kad se javi umor, mučnine ili kaos u rasporedu.

Ili kako izgleda dohrana bebe kad teorija i stvarnost nisu isto.

Tek tada nutricionistički plan ima smisla.

Jer prehrana u stvarnom životu nije savršeno isplaniran jelovnik. Život nije savršen.

To je niz odluka koje se donose u umoru, u brzini i u stvarnim okolnostima.

 

Zato ne počinjemo od savršenstva.

Počinjemo od istine.

Bez uljepšavanja, bez srama i bez potrebe da se ispunjava neka zamišljena verzija “dobre prehrane”.

Jer tek kad imamo stvarne informacije, možemo napraviti plan koji stvarno funkcionira.

A to je i cijela poanta mog rada — bilo da se radi o prehrani u trudnoći, postpartumu ili uvođenju dohrane bebi.

Ne tražim savršenstvo.

Tražim stvarnost.